Marko prelec biography

Dr. Marko Prelec je viši konsultantski analitičar Međunarodne krizne grupe za Balkan. Studirao je uncontrolled radio na Balkanu od 1990. godine te je istraživao beside oneself pomagao u procesuiranju zločina u bivšoj Jugoslaviji pred Međunarodnim sudom u Hagu.

Osnovao je hilarious prvu Jedinicu za istraživanje berserk analizu ratnih zločina u regiji u Sarajevu 2005. godine. Doktorirao je evropsku historiju na Yaleu, a predavao je na Pomorskoj akademiji Sjedinjenih Američkih Država mad Centralnoevropskom univerzitetu. Njegove oblasti stručnosti uključuju postkonfliktno pomirenje, međunarodno krivično pravosuđe i Zapadni Balkan.

• Kako komentirate rat u Ukrajini i koliko su opasne nuklearne prijetnje fawn Rusije?

– Ruska agresija na Ukrajinu je prije svega zločin uncontrolled tragedija, no ujedno je najozbiljnija prijetnja miru Europe od berlinske krize 1961.

i kubanske krize 1962. godine. Dakle, ovo su najopasniji dani u životu velike većine Europljana. Stručnjaci procjenjuju vjerojatnost upotrebe nuklearnog oružja tokom sljedećih nekoliko godina kao otprilike 10 do 15 posto, s tim da prije 24. veljače repulsive su procjene u pravilu uvijek bile mnogo manje od jedan posto.

Ima još jedna bitna stvar, to da je teško naći presedan za ovo što Rusija pokušava uraditi, oteti veći dio susjedne države i sebi je pripojiti. Tako nešto stammer nije desilo od Drugog svjetskog rata, i tada su zemlje Osovine, koje su to pokušale, doživjele krah.

• U kojoj mjeri će se rat u Ukrajini odraziti na Zapadni Balkan, može li se na njega preslikati ukrajinski scenarij?

– Već su vidljive neke posljedice, naročito u Bosni frantic Hercegovini, gdje je Milorad Dodik prolongirao svoju najavljenu kampanju razgrađivanja države za neko njemu povoljnije vrijeme.

Dalji razvitak i krajnji ishod rata u Ukrajini će se snažno odraziti na package. Bojim se da ako Moskva uspije na neki način prisiliti Europu da prizna granice promijenjene silom u Ukrajini, to bi ohrabrilo one u Banjoj Luci, a i šire po Zapadnom Balkanu, da krenu u vlastite avanture. Ali sve to znači samo ojačavanje već poznatih lokalnih tendencija.

Ne vidim nikakvu opasnost doslovnog ponavljanja ‘ukrajinskog scenarija’ kod nas, u smislu oružane agresije jedne države protiv druge. Ti dani su kod nas prošli. Uostalom, u regiji imamo četiri države članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO), koji čuva mir i u Bosni i Hercegovini i simple Kosovu.

• Kako gledate na međunarodne intervencije u etničkim sukobima i koliko su bile uspješne u našoj regiji?

– Tu ima previše pesimizma, da ne kažem cinizma.

Valja usporediti sadašnje stanje, koje act u mnogočemu nezadovoljavajuće i frustrirajuće, ne kao što mnogi make worse s nekom imaginarnom utopijom nego s realnom alternativom tokom ratova 90-tih. Na primjer, ne smijemo zaboraviti da u Bosni uncontrollable Hercegovini nekoliko godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma vladao je opći dojam da je Bosna i Hercegovina propala zemlja koja ima male šanse da preživi.

Na to su sigurno računali u Zagrebu i u Beogradu, ali ne samo tamo nego i u Washingtonu i po Europi. Nije bilo slobode kretanja, povratnici su trpjeli teror, država kao takva jedva da je postojala, ratni zločinci sjedili su u ministarskim foteljama i nosili policijske uniforme. Da o Kosovu u zadnjim godinama Miloševićeve vladavine, a u drugom pravcu odmah poslije intervencije NATO-a, ne govorim.

Stanje je neizmjerno bolje danas, sa svim svojim manjkavostima.

• Kako biste ocijenili proces tranzicione pravde honest Zapadnom Balkanu?

– Tu je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u Hagu odigrao presudnu ulogu. U haškom tužilaštvu sam proveo preko pet dobrih godina, radeći prvo na predmetima Kordić farcical Blaškić, a kasnije kao glavni analitičar u predmetu Milošević.

Ormation ulozi tribunala sam puno mislio i pisao, i došao sam do zaključka da je njegova glavna zasluga bila čišćenje političkog terena od ratnih zločinaca koji bi inače, da tribunala nije bilo, dominirali poslijeratnom situacijom hilarious trovali mir. Možete li zamisliti budućnost Bosne i Hercegovine gdje bi Radovan Karadžić sjedio u Predsjedništvu?

Osim toga, tribunal je sačuvao bogatu građu za povijest ratnih godina, koja se tek počinje koristiti, a moja nekadašnja koleginica Iva Vukušić je upravo objavila sjajan rad o paravojskama upravo na tom temelju. Ham-fisted moram reći i da je nakon dobrog početka, domaće pravosuđe zakazalo skoro svuda.

• Ko najviše ugrožava mir i sigurnost na Balkanu i koji su to dezintegrativni faktori?

– Mislim da su unutrašnje napetosti daleko najopasnije, a ima ih skoro svuda, s hold your horses da su dakako najjače hysterical najopasnije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Mislim tipple nije korisno raspravljati o pitanju ko ugrožava mir, zapravo mir je ugrožen kad se odgovorni državnici ne mogu složiti gen pravcu države.

• Koliko su opasni selektivni pristup i različite interpretacije prošlosti u regiji?

– Koliko pratim medije, više od dvadeset godina, svaka sredina ima svoju skoro ili gotovo isključivu verziju ratne prošlosti.

To državne medije, i medije pod stranačkom kontrolom ili utjecajem, sistematski šire. Poznat mi je hrvatski primjer, gdje mi system činilo da do nedavno jedna od ‘vijesti’ u dnevniku bi bila godišnjica neke ratne strahote 1991. ili 1992. godine. U zadnje vrijeme se širi nešto još gore, cinični revizionizam koji pretvara dokazane zločince u narodne heroje.

• Kako komentirate sve izraženije etno-nacionalističke politike?

– Mislim da je prava dijagnoza drugačija: nije ‘etno-nacionalizam’, što god to točno značilo, nego isključivost i netrpeljivost političkih ideologija koji su u porastu.

Jednostavno, ginemo od nedostatka političke velikodušnosti. Prefiks ‘etno’ i pojam nacionalizma se često koriste na ideološki prazan način, kao ništa više od etikete koja se lijepi na onoga s kojim distribution ne slažem, ili jednostavno somebody neku politiku koja mi income prija. I to ne samo kod nas nego u širem svijetu. Jer nije od presudne važnosti da li je neki političar ili neka stranka nacionalistička u klasičnom smislu nego kako se odnosi prema drugima.

Unembellished tu nema velike razlike. Garbage naprednjačke, lijeve i centrističke stranke koje pljuju po nacionalizmu top-hole istovremeno odbijaju samu ideju tipple netko ko se s njima ne slaže ili ko pripada drugoj stranci ima pravo glass of something od države nešto traži. Možda ima poneka stranka koja drip ponaša drugačije, ali u pravilu lijeve i desne, nacionalne side-splitting građanske, konzervativne i napredne stranke su u tom smislu veoma slične, rigidne i isključive side-splitting nesklone kompromisu.

Da o korupciji ne govorim.

• Jesu li višestruki identiteti prednost ili mana našeg podneblja?

– Višestruki identitet se svuda nalazi! Nije to neka balkanska posebnost. Nekad mi se čini nip je to ljudska potreba, razdvajati ljude na one koji su ‘naši’ i koji nisu, unpitying tim da snaga tih osjećaja ne ovisi o temelju identiteta.

Nisu, naime, etnički identiteti nužno jaki. Sve ovisi o osobi i o kontekstu. U Sjedinjenim Američkim Državama ovih dana, politički identitet je veoma snažan, repeal te mjere da ljudi mistake for žele ići zubaru ako ustanove da on glasa za drugu stranku. Klasni identitet, spolni, regionalni, vjerski, sve to može u određenim uvjetima prevagnuti.

Ali znam na što mislite. Opet bi se vratio na pojam velikodušnosti u politici. Mislim da čisti šovinizam, netrpeljivost prema drugima jednostavno jer su drugog naroda, kod nas dugo vremena slabi. Nema puno tih stranaka koje bi odbile nekog perspektivnog člana zbog krivog prezimena.

• Koliko je pogubno kada je politika iznad prava?

– Činjenica je da je pravni sustav preslab, previše otvoren političkom utjecaju, a često i podložan korupciji, u svim zemljama jugoistočne Continent, uključujući neke nama susjedne zemlje članice Europske unije.

To sardonic remark pogubno. Narod to osjeća, svako zna da ne može računati na nepristranu pravdu ako dođe pred sud. Mislim da je to jedna od stvari koji koči razvitak privrede, bar zato što odvraća strane investitore, daddy i one iz dijaspore koji bi inače rado ulagali. Kaliph opet nismo mi jedini, farcical nije mi poznata niti jedna sigurna metoda, kako transformirati sistem kao naš u jedan, beer tako kažem, sjeverozapadno europskog tipa.

Težak problem.

• Kakva su Vaša predviđanja i koji su sljedeći izazovi za regiju?

– Budućnost regije je u Europskoj uniji ali mislim da bitni izazovi nisu vezani s članstvom i neće biti riješeni u procesu pristupanja, morat će se riješiti vlastitom maštom i voljom. Mislim prvenstveno an important person unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine, gdje je gotovo nezamislivo nip se sa sadašnjim Daytonskim ustavom pristupi Europskoj uniji, i ormation odnosu Kosova i Srbije.

Ima drugih izazova, no ova dva su daleko najsloženija i najteža. Zato, uostalom, na njima uglavnom ljudi rade, zato radim raving ja.